Putem video projekcije svoje suvremene koreografije predstavili su: Goran Knežević – Prominske vile, Dučec, Žabac tanac, Licitarsko srce, Pod oblokom melin melje; Senka Jurina – Coprnice; Josip Živković – Moslavački snovi; Katarina Horvatović: Sanak snila Magdalena, Ispod duba stoljetnoga, Kameni svati, Postolar i vrag. Iz prikazanih koreografija razvidno je da su neke u cijelosti iskoračile iz klasične scenske obrade, pojedine su stale na pola puta u inovativnosti, a poneke su se ipak zadržale u klasičnom folkloru. Nakon izlaganja razvila se vrlo kvalitetna i konstruktivna diskusija što ukazuje da su dosadašnje inovativne prakse postale vrlo interesantne ali isto tako da postoji potreba njihovog jasnijeg stručnog definiranja.

Senka Jurina: naglasila je da mi kao struka trebamo odredite granice između klasične scenske obrade folklora i suvremenog folklornog izričaja, a ne publika.
Goran Maslać: odrediti kategorije u folklornom stvaralaštvu.
Kuraja Vladimir: treba estetizirati sva tri segmenta nošnju, glazbu i ples.
Andrija Ivančan: zaključuje da sve treba prepustiti vremenu.
Doprinos raspravi doprinijeli su i Nenad Milin, Gordan Vrankovečki, Kristina Benko Markovica.

Preuzeto sa: https://ethno.hr/